NAJPERSPEKTIVNIJE LIJEVO KRILO U HRVATSKOJ

Manuel Štrlek rođen 1.12.1988. u Zagrebu, stanovnik je nama jako poznatog kvarta Dubrava te naš hrvatski rukometni reprezentativac. Igra na poziciji lijevog krila, a trenutno nastupa za RK Zagreb. Bio je pozvan na pripreme hrvatske reprezentacije za Svjetsko prvenstvo 2009. U dresu reprezentacije odigrao je nekoliko vrlo dobrih utakmica, ali je na zadnjoj pripremnoj utakmici za Svjetsko prvenstvo teško ozlijedio koljeno te zbog toga nije sudjelovao na održanom Svjetskom prvenstvu. Liječnici prognoziraju boravak izvan terena 4 do 6 mjeseci što je veliki udarac za RK Zagreb a i našu reprezentaciju. U našem razgovoru saznajemo neke vrlo zanimljive detalje iz njegovog života i općenito života rukometaša.

Za početak našeg razgovora otkrij nam kako to da si odabrao rukomet?

Pa cijela moja obitelj je sportski rukometno nastrojena, počevši od mog oca koji je bio trener u RK Dubrava i RK Zagreb. To je zapravo ono što volim i uživam.

Kako su nastali tvoji počeci u svijetu rukometa?

Svoje prve rukometne korake sam počeo u RK Dubrava gdje je i moj otac bio trener. Tu sam odigrao jako dobre utakmice, a nakon prelaska mog oca u RK Zagreb i ja sam otišao za njim. Kasnije sam na godinu dana posuđen opet u svoj matični klub, te sam do danas u RK Zagreb.

Imaš li neku životnu točku koja te usmjerava u životu? Točnije rečeno imaš li nekog životnog uzora?

Svakako bi htio izdvojiti Dražena Petrovića, kao sportaša ali i njegove osobnosti i ponašanje.

Kao sportaš imaš li kojeg sportskog uzora?

Tu bih htio izdvojiti njemačkog reprezentativca Stefana Kretzschmara koji je igrao na mojoj poziciji.

Nažalost zaradio si tešku povredu koljena baš tik prije početka Svjetskog prvenstva 2009.?

Da, dogodilo se u najnezgodnijem trenutku mog razvijanja, bio sam jako razočaran jer je težina povrede bila takva da sam morao propustiti Svjetsko prvenstvo 2009. Iako sam mlad bilo bi to jedno lijepo iskustvo i svakako jedna stepenica više u mojoj karijeri ali ja se ne predajem, daleko od toga, kao što rekoh mlad sam, željan dokazivanja.

Kako uspijevaš održavati prijateljstva? Kao što si rekao puno putuješ, dali  se uspiješ vidjeti s njima?

Naravno, tu su i prijatelji za koje uvjek imam vremena, sve prolazi a samo prijatelji ostaju.

Kako je igrati s igračima koji su postali idoli mlađim uzrastima, igrači koji su vrhunska ˝kvaliteta˝?

Svakako jedno dobro iskustvo u mom daljnjem napredovanju u karijeri, savjetuju me i pomažu u igri. Kažem jedno lijepo iskustvo koje će ostat uvjek zapamćeno.

A jesi li svjestan da si i ti jedan od njih?

Ja nebi tako rekao, moram još uvijek dokazivati i pokazati svoju vrijednost. Mlad sam, još moram puno učiti, tako da moje vrijeme tek dolazi i nadam se da ću ga uspjeti iskoristit na najbolji mogući način.

Kako si dožiovio ovo svjetsko prvestvo?

Pa preljevaju se osjećaji tuge i radosti, žao mi je dečki na terenu, borili su se, imali su veliku želju ne razočarat, gledatelje a i sebe, ali eto Francuzi su osvojili to prvo mjesto. Mislim da je trebala i jedna doza sreće ali to je sve dio sporta, žao mi je što nisam mogao sudjelovat, ali drago mi je zbog dečki koju su pokazali da su jaki što je bilo neupitno i prije Svjetskog prvenstva.

Kako komentiraš finale?

Pa gledajući, Francuzi su bili bolji i zasluženo su pobjedili u finalu, ali ne bi bilo ni nezasluženo da smo i mi osvojili to prvo mjesto, ali napominjem ne treba ni biti nezadovoljan.

Povlači se stalno pitanje kako to da nema hrvatskih sudaca na ovako važnim natjecanjima?

Naravno da postoje, sad su se našla dva vrlo mlada i perspektivna suca, koji su počeli vrlo ozbiljno konkurirat za velika natjecanja, mladi su i mislim da će biti dobri.

Šetajući ulicom prilaze li ti ljudi da ti čestitaju ili upute koju lijepu riječ?jel te prepoznaju?

Pa kako da ne. Od ljudi koji prate rukomet samo čujem podrške i pohvale i ja sam im zahvalan na tome.

Iako si još mlad i moraš još puno toga dokazati u svijetu rukometa, imaš li kakve planove?

Kao i svaki čovjek tako i ja imam planove, ali ovog trenutka se baziram samo na rukomet. Želja mi je biti jedan od najboljih ako ne i najbolji lijevi krilni igrač, osvojiti Ligu prvaka sa RK Zagrebom i postati prvak svijeta s reprezentacijom. Mislim da je zasad to dovoljno.

Za kraj našega razgovora imaš li kakvu poruku ili izjavu koju bi uputio čitateljima Managera?

Ovom prilikom bi pozdravio sve studente Ekonomskog fakulteta, svoje prijatelje i kako sam obećao moram pozdraviti svoje prijatelje na Vašem fakultetu Ivana Pavičića i Marka Tarabochiu.

Hvala našem dragom gostu Manuelu Štrelku što je prihvatio naš poziv za jedan ugodan razgovor te mu želimo puno zdravlja i sreće, brz povratak na parket te daljnim nastupima za RK Zagreb i Hrvatsku reprezentaciju. Sretno!

Antonio PAVLEČIĆ