„Hrvatski je bankovni sektor za sada stabilan“

O hrvatskom financijskom sustavu, krizi i stabilnosti hrvatskog gospodarstva, ali i o studentskim danima te „Bolonji“ razgovarali smo s prof.dr.sc. Vladom Lekom, redovnim profesorom na Katedri za financije Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, članom Savjeta HNB-a u drugom mandatu i bivšim prorektorom Sveučilišta u Zagrebu.

Profesore Leko, kada se prvi puta pojavio Vaš interes za ekonomiju i što Vas je najviše potaknulo da ostanete raditi na fakultetu?

Nakon završene gimnazije u Vukovaru htio sam, valjda kao i svi gimnazijalci studirati nešto drugo, komparativnu književnost, novinarstvo… Na kraju je prevladala želja da se čim prije dokopam kruha pa sam važući između prava i ekonomije, upisao ekonomiju. Prepoznali su me kao dobrog studenta, a asistent sam postao čistim stjecajem okolnosti. Kad nešto radim, nastojim to raditi kako treba, a kad nešto znadeš lako to i zavoliš. Ako se tome doda i sklonost za rad sa ljudima, eto dobitničke kombinacije za sveučilišnog nastavnika. Volim ovaj posao i sretan sam što ga radim.

Što mislite o Bolonjskom procesu i njegovom utjecaju na današnji studij? Kako se taj proces odražava na kvalitetu studiranja i na sam pristup studenata fakultetu i gradivu?

Bolonja je prijelaz od manufakture, gdje je bilo puno nesvršenih studenata, ali i mogućnosti da izbrusite i umjetnička djela, na čistu industrijsku proizvodnju kadrova. Troškovi obrazovanja postali su razvijenim europskim zemljama neodrživi, a industrija traži da im se osiguraju kadrovi sa osnovnim znanjima, koje onda prilagođavaju svojim potrebama kroz obavezno, a često i mukotrpno cjeloživotno učenje.

Dobro je da smo zadržali četverogodišnji program, ali bojim se da u izvedbi Bolonja pokazuje sniženu razinu znanja. Studentima je teže nego prije jer sada moraju grozničavo juriti za popisima, potpisima, testovima, kolokvijima, pristupnim radovima, uvjetima i baš me zanima da li im u vrijeme nastave uopće ostaje vremena za druge aktivnosti. Odnos nastavnika i studenata je depersonaliziran, teško je na studente ljudski i pedagoški djelovati. Treba podići kvalitetu studija, ali to će ići teško jer su i nastavnici preopterećeni. Predmet na drugoj godini izvodimo u 13 predavačkih i 27 seminarskih grupa, a dva nastavnika su nam izvan nastave! Mislim da je vrijeme da se Bolonja preispita sa svih gledišta. 

Poznata je izreka da su studentski dani najbolje razdoblje života. Vrijedi li ta tvrdnja i u Vašem slučaju?

Dolazak na studij u Zagreb bila je velika promjena. Puno privlačnih izazova, ali i puno odgovornosti, no kad sam to nakon početnog opreza uskladio, dobro mi je krenulo pa iz tog doba nosim bezbroj lijepih, tipično studentskih uspomena. A možda je to zato što iz studentskog doba izvlačimo samo ugodne ljude i događaje, jer u vrijeme mog studiranja, kao uostalom i danas, za siromašnije zagrebačke studente ili za one iz unutrašnjosti, studentsko doba je često bila i svakodnevna borba za preživljavanje, skromna i prenapučena soba u domu, loša hrana u SC-u, obavljanje nevjerojatnih poslova, trka za uvjetima pa sam jednako sretan bio i kad sam diplomirao.

Mnogi su primijetili da, iako ste jedan od najvećih stručnjaka na polju monetarne politike, rijetko izlazite u medije, za razliku od Vaših kolega.

Dobro ste zamijetili, radi se o osobnom izboru jer ne osjećam posebnu potrebu nastupati u medijima, ne žudim za takvom slavom niti sam zadovoljan načinom na koji mediji prezentiraju važne i ozbiljne ekonomske teme. Takvo istupanje donosi brzu slavu, ali ne i poseban ugled u stručnoj i znanstvenoj javnosti, kojoj smo se prije svega dužni obraćati i što se u našem napredovanju jedino valorizira. Javim se u medijima kada imam što vrijedno reći. Zadovoljan sam uvažavanjem koje sam zaslužio predavanjima, što mi je doista prioritet, voditeljstvom poslijediplomskog studija „Financijske institucije i tržišta“, objavljivanjem znanstvenih radova, nastupima na znanstvenim i stručnim konferencijama, djelovanjem u Savjetu HNB i drugim istupima koje dnevne novine i TV slabo, nekvalitetno ili nikako ne prate.

Kakvo je Vaše viđenje gospodarske situacije u Hrvatskoj i kakve su Vaše prognoze za tijek krize?

Problemi u financijskom, a sada i u realnom sektoru iskazuju se na sve više načina i sve dramatičnije tako da ni najveći ekonomski eksperti još nisu načisto je li ovo početak ili kraj krize. Američko tržište drugorazrednih hipoteka bilo je samo detonator, prvo su stradale najveće banke iz razvijenih tržišta , ali snaga kojom se kriza prelila u druge zemlje i u realni sektor upućuje na strukturne probleme svjetskog gospodarstva i dovodi u pitanje koncept globalizirane liberalne ekonomije. Hrvatska pokazuje sve znakove krize, loše statističke brojke kasne i bojim se pesimističkog scenarija jer sve je u kontrakciji i nitko gotovo i ne diše od straha i iščekivanja. Volio bih poslati optimističku poruku , ali bojim se da se u kratkom roku sve svodi na kontrolu štete. Najveći akutni problem Hrvatske je previsokih 40 milijardi eura vanjskog duga od čega je veliki dio kratkoročan i dospijeva već ove godine pa nam je za kupovanje vremena nužno refinanciranje, a to će biti teško zbog suzdržanosti inozemnih kreditora i jako smanjenog priljeva kapitala u srednju i istočnu Europu.

Hrvatski je financijski sustav bankocentričan i po mišljenju većine stručnjaka nedovoljno razvijen, ali nije li upravo takva situacija pomogla Hrvatskoj da ne osjeti prevelike posljedice krize financijskog sustava? U SAD-u i velikim europskim gospodarstvima posljedice su puno jače.

Kada čak 75 posto aktive svih financijskih institucija drže banke, dioničko tržište vrti dionice poduzeća nastalih u pretvorbi i privatizaciji, a korporacijskih zadužnica nema već jedino državnih, onda se doista može govoriti o nerazvijenom financijskom sektoru. Ne postoje dokazi da su tržišno utemeljeni modeli financijskog sektora, kao što je američki, efikasniji od bankovno utemeljenih kao što su europski, a kriza pokazuje da je bolje podnose banke koje su likvidnost osigurale jakom depozitnom bazom, što je i kod nas slučaj. Naše banke, a ni njihove banke majke nisu izravno izložene kontaminiranim zadužnicama, ali jesu posredno. Za razliku od velikih svjetskih banaka koje su se pretvorile u brokere kredita i napuhale svoje bilance sekuritiziranim oblicima i obveza i potraživanja, hrvatske su banke ostale vjerne tradicionalnom prikupljanju depozita i odobravanju kredita što se do sada pokazalo dobrim. Hrvatski je bankovni sektor za sada stabilan. Ostatak sektora ipak je ugrožen jer je dioničko tržište kao i svugdje dramatično palo, tržište obveznica stoji, investicijski fondovi izgubili su više od dvije trećine vrijednosti, slično je i sa mirovinskim fondovima. Dobro u lošem je što se štednja sklonila u nišu bankovnih depozita i ojačala banke.

Što je HNB do sada napravio kako bi ublažio efekte krize na gospodarstvo Hrvatske i jesu li u pripremi neke nove odluke? Većina je europskih centralnih banaka spustila osnovnu kamatnu stopu kako bi pomogle gospodarstvu - kakvo je stajalište HNB-a o takvom potezu?

Hrvatska narodna banka pravovremenim je mjerama pomogla da se početak krize ne odrazi tako negativno kao u većini članica EU. U drugom tjednu listopada spriječen je juriš na banke unatoč odljevu oko 7 milijardi kuna, čemu je pomoglo i povećanje limita za osiguranje depozita na 400 tisuća kuna. Posredno je preko banaka monetiziran javni dug, čime se pomoglo državi. Sa više mjera HNB je ograničavala zaduživanje u inozemstvu i ispuhivala balon potrošnje financiran inozemnim zaduživanjem banaka. Cijene su stabilne, tečaj se kontrolira na ciljanoj razini, kunska likvidnost banaka se održava iako uz visoke i promjenjive kamatnjake na novčanom tržištu.

Eskontna stopa nema u Hrvatskoj značenje koje ima u razvijenim sustavima, svi su se od nje „otkačili“ pa se njenim snižavanjem može poslati tek signal o relaksirajućoj novčanoj politici, a iste ciljeve HNB može postići primjenom drugih mjera i kamatnjaka. Ne vidim način kako uz enormni deficit i otežano zaduživanje u inozemstvu država može pronaći kapital za nužne intervencije u privredi ili možda u financijskom sektoru. U takvoj neizvjesnosti najveća pomoć HNB-a bit će održavati stabilnost cijena i stabilni tečaj jer su to uporišne točke za formiranje očekivanja, što je u krizi iznimno važno. Rezerve za održavanje likvidnosti vidim u snižavanju obvezne rezerve koja sada iznosi 14 posto, a rezervu za održavanje međunarodne likvidnosti u još uvijek pristojnim deviznim rezervama. Osobno sam za kvantificiranje ciljane stope inflacije kao svima razumljivog sidra za inflacijska očekivanja, kako je to uz ECB nedavno učinio i FED. Vrijeme je i za namjensko usmjeravanje kredita banaka kako bi one smanjile previsoki udjel rizičnih, ali profitabilnih nenamjenskih kredita za financiranje (uvozne) potrošnje u korist stambenih kredita i kredita malim i srednjim poduzećima što bi pomoglo oporavku domaće privrede.

HNB je često na meti napada različitih medija, ali i predsjednika uprava vodećih hrvatskih banaka, kao i predsjednika Mesića kada se, primjerice, radi o tečaju kune. Kako komentirate takve članke?

Hrvatska narodna banka ima visoki stupanj zakonom zajamčene neovisnosti i prema prosudbi javnosti ona tu neovisnost u praksi koristi na dobar način. Otvaranje pitanja deprecijacije kune kao potpore izvoznom sektoru u ovom razdoblju znači otvaranje Pandorine kutije sa nesagledivim negativnim posljedicama pa je to možda razlog da se ova ideja više ne iznosi ili se ne zastupa tako gorljivo. Poljska, Mađarska, Rusija, Ukrajina izgubile su već i preko 30 posto vrijednosti nacionalnih valuta što je pogubno za njihove privrede i za prezadužene građane. Devizni tečaj formira se na deviznom tržištu pa se tako nešto može i u nas dogoditi, a kako će onda građani i poduzeća otplaćivati kredite najčešće vezane uz tečaj eura, kako će se naći kune za servisiranje vanjskog duga? Banke su rizik promjene tečaja prebacile na dužnike, ali koliko će im to pomoći ako valutni rizik postane kreditni jer dužnici neće moći otplaćivati narasle rate kredita zbog smanjivanja plaća ili gubitka posla? Sumnjiva je i teza da bi deprecijacija kune unaprijedila hrvatski izvoz. Riskirati tečaj zbog izvoza kojem, u nekim mjesecima kada nema broda za izvoz, najvažniji izvozni proizvodi znadu biti prerađevine od nafte ili kakaa. Stabilnost tečaja ostaje jedna od prioritetnih briga i siguran sam da će se HNB držati ovog sidra i otklanjati deprecijacijske pritiske na kunu.

Koja će konkretno biti uloga HNB-a kada Hrvatska uđe u EU? Mnogima smeta činjenica da će institucija koja je najviše pomogla gospodarstvu u razdoblju krize prilikom ulaska izgubiti autonomnost.

ECB će preuzeti najvažniju zadaću vođenja novčane politike, ali HNB će sudjelovati u kreiranju i implementaciji takve zajedničke politike. K tome, ostat će joj supervizija kreditnih institucija, organizacija gotovinskog i bezgotovinskog plaćanja, bankovni kliring, upravljanje nacionalnim deviznim pričuvama koje nisu u eurima, bit će „bankar države“, surađivat će sa međunarodnim organizacijama, ostat će joj istraživanja i statistika. Nije puno, ali ima smisla ako će odricanje od monetarnog suvereniteta donijeti koristi. No sve je to još na dugom štapu - prvo treba ući u EU, a onda ispuniti i stroge uvjete za uvođenje eura, kada ćemo odvagnuti koristi i štete.  

Guverner Rohatinski je dobio velika svjetska i europska priznanja, kao najbolji guverner, ali to su zapravo priznanja cijelom Savjetu HNB-a, kojeg ste i sami član. Što to znači Vama osobno, a što kao stručnjaku?

Vaše pitanje sadrži i odgovor, iako prave izazove tek treba očekivati, za što će HNB biti spremna. Studentima našeg fakulteta može biti zanimljivo da radu Savjeta HNB uz mene kvalitetno pridonose i njihovi profesori dr. Orsag i dr. Cota ili da od 14 vanjskih i unutrašnjih članova Savjeta, uključujući i guvernera samo jedan član, pravnik, nije diplomirao ili doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Toliko o tobože upitnom ugledu našeg fakulteta i o kvaliteti studenata i nastavnika.

Ministarstvo financija SAD-a objavilo je novi plan pomoći bankovnom sustavu vrijedan preko 1000 milijardi dolara kojim bi se očistile bilance banaka od toksičnih vrijednosnica. Hoće li ovaj plan dati konkretne rezultate i kako će se to odraziti na tržište kapitala u svijetu ?

To je tek dio početnih troškova sanacije financijskog sektora. Usporedite to sa svega 66 milijardi dolara ukupne aktive cijelog hrvatskog bankovnog sektora pa ćete postati svjesni povijesnih razmjera i krize i ove intervencije. Svrha ulaganja Ministarstva financija, ali i FED-a jest zamijeniti nenaplativa potraživanja novcem kojim će se bankama osigurati likvidnost i novi kapital za kreditiranje prije svega stanovništva, malih i srednjih poduzeća i pokrenuti privreda. Ovim isprobanim modelom država lošu aktivu i posebne ugovore o osiguranju loših kredita (CDS - Credit Default Swaps, slučaj osiguravateljne kuće AIG) kao i rizike preuzima od banaka i „parkira“ u posebnom fondu. Banke su sanirane, dužnicima je olakšana otplata, umjesto „bad bank“ ostaje „bad fund“ u kojem rizični krediti mogu čekati bolja vremena. Ovo je skup, ali dobar početak, model je provjeren i trebao bi pridonijeti stabiliziranju globalnih financija, a pošteno je da glavni teret krize preuzmu SAD gdje je kriza i započela.

Za kraj, želite li nešto poručiti studentima našeg fakulteta i koliko je po Vašem mišljenju važno fakultetsko obrazovanje i izvannastavna edukacija (jezici, informatička obrazovanost, različiti tečajevi)?

Nakrcajte se znanjem, učite jezike, rasturajte kompjutere, ne radite dok studirate ako baš ne morate, ne propustite ništa i osvojite svijet jer ste ravni svima. Kad god se vratim iz inozemstva u to sam sve uvjereniji. Držite se one: „Tko odluči, bit će što odluči“, pa makar i ne bilo uvijek tako. Samo mi je žao što ćete raditi u današnjem dehumaniziranom kapitalizmu gdje ćete odmah imati sve, ali ćete stalno trčati za karijerom i brinuti o otplati kredita, sa malo oduška i istjerivanja stresa četvrtkom na „after party-ju“ i „ubijanjem“ petkom. Tu vam nitko ne može pomoći, ali barem  će do tada ova kriza proći.