Hrvatska u Međunarodnom programu razmjene studenata

Republika Hrvatska, kao i mnoge zemlje diljem svijeta, sudjeluje u međunarodnoj razmjeni studenata kojom se stvaraju preduvjeti za unapređenje zajedničkog obrazovnog i znanstvenog prostora.

Suradnja

Hrvatsko Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ) uvelike njeguje i razvija međunarodnu suradnju, bila ona bilateralna (suradnja između Hrvatske i drugih država svijeta) ili multilateralna (suradnja između Hrvatske i drugih zemalja u sklopu nekih organizacija, kao što je UNESCO, UN i slično). Ovakva suradnja podrazumijeva razmjenu različitih oblika stipendija u svim kategorijama (dodiplomski studij, diplomski studij, poslijediplomski studij i slično), provedbu međunarodnih konferencija, seminara, itd.

Stipendije omogućuju hrvatskim studentima odlazak na školovanje u inozemstvo, kao i dolazak inozemnih studenata u Hrvatsku i to na period od tri mjeseca do jedne akademske godine. Studenti su u mogućnosti dobiti stipendiju prijavom za programe inozemnog studiranja.

O programima

Postoji niz programa koji pružaju studentima mogućnost odlaska na školovanje u inozemstvo. Programi se razlikuju po mogućnostima koje pružaju studentima. Neki od njih pružaju plaćanje školarine, smještaja i mjesečnu stipendiju, dok drugi pak, pružaju mogućnost besplatnih školarina, ali troškovi smještaja i studiranja su na samim studentima. Postoje i oni koji nude samo plaćanje puta do zemlje u koju se ide studirati, dok je sve drugo na studentima. Sve te ponude i opcije omogućuju studentima selekciju i odabir, za njih najkorisnijeg programa. Prijave za bilo koji od tih programa su dostupne na internet stranicama putem kojih se studenti i prijavljuju. Proces prijave je vrlo jednostavan: potrebno je samo poslati ispunjeni obrazac i zahtjevane dokumente te, čekati odgovor. Dokumenti koji se zahtijevaju su: prijavni obrazac, pismo motivacije, akademski esej, obrazovni dokumenti, životopis, te pismo/a preporuke.

Programi

Neki od najpoznatijih, a mnogi smatraju i najkorisnijih programa su: CEEPUS (Central European Exchange Program for University Studies) koji uključuje sljedeće zemlje: Austrija, Bugarska, Srbija, Češka, Hrvatska, Poljska, Rumunjska, Slovenija i Slovačka. Ovaj program pruža studentima plaćanje smještaja u visini od 200 do 350 funti, kao i osiguranje u slučaju ozljede te mjesečnu stipendiju u iznosu od 940 funti (1 funta = 9, 50 kuna). ERASMUS (European Region Action Scheme ofr the Mobility of University Students) koji uključuje zemlje članice Europske Unije (EU), zemlje kandidatkinje za ulazak u EU, u koje spada i Hrvatska i Švicarsku. ERASMUS program obuhvaća 31 zemlju, 2 199 visoko-obrazovnih institucija te preko 1,6 milijuna studenata koji su uključeni u njega. Studenti preko ovoga programa imaju plaćenu školarinu, smještaj te imaju na raspolaganju mjesečnu stipendiju.

Osim navedenih, postoji još i niz drugih programa koji pružaju međunarodne stipendije i time ostvaruju  želje mnogih studenata diljem svijeta.

Inozemni studenti u Hrvatskoj

U Hrvatsku je na razmjenu studenata u akademskoj godini 2009./2010. došlo, prema službenim podacima, između 80 i 90 studenata. Smješteni su u studentskom domu Cvjetno naselje te je za njih rezerviran poseban paviljon. Došli su iz mnogih zemalja diljem svijeta kako bi pohađali dodiplomski ili diplomski studij u trajanju od tri mjeseca do cijele akademske godine po hrvatskom sistemu školovanja, kako bi prepoznali razlike između hrvatskog i njihovog obrazovnog sustava te naravno, unaprijedili jezik, upoznali narod, kulturu i samu zemlju. Inozemni studenti pri dolasku u Hrvatsku i na fakultet koji su odlučili pohađati, upisuju određeni broj kolegija koje slušaju svaki semstar (zimski i/ili ljetni). Broj upisanih kolegija uvelike ovisi o ponudi programa preko kojeg su došli. Točnije, ovisi o tome da li im program pruža plaćenu školarinu ili je oni sami plaćaju. Studenti na razmjeni pohađaju fakultete koji omogućavaju slušanje i polaganje kolegija na engleskom jeziku. Ekonomski fakultet jedan je od njih.

EFZG

On ima dugu tradiciju primanja inozemnih studenata, kao i slanja hrvatskih studenata u inozemstvo. Studenti su u mogućnosti slušati i polagati kolegije na engleskom jeziku (EBIP) čime uvelike uvježbavaju poslovni engleski jezik te upoznaju svjetsku, a i hrvatsku ekonomiju. Svakodnevno na predavanjima stječu nova poznanstva i prijateljstva, jer EBIP je omogućen i hrvatskim i inozemnim studentima.

Iskustva studenata

Na pitanja da li im se sviđa Zagreb i kako to da su odabrali baš Hrvatsku, svi su dali slične odgovore. Odabrali su Hrvatsku baš zato što je to mala i, prema njihovom mišljenju, još uvijek neistražena zemlja. Smatraju također da je Zagreb drugačiji od velikih gradova kao što su Beč, Pariz, London koji su već lagano predvidljivi. Reakcije njihovih bližnjih na vijest da idu u Zagreb bile su začuđujuće. Mnogi nisu shvaćali kako to da su odabrali baš Zagreb između toliko drugih gradova. No, na upite kao što su koje su prednosti, a koji nedostaci studiranja na razmjeni, točnije, studiranja u Zagrebu, bilo je i odgovora koji nisu samo hvale vrijedni. Kao što je već ranije spomenuto, različiti programi pružaju različite mogućnosti. Pa tako, mnogi studenti nemaju plaćen smještaj ili školarinu ili ne dobivaju mjesečnu stipendiju, a neki čak i sve troje odjednom.Programi koji pružaju sve tri opcije su najčešće oni koji nude školovanje u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), zemljama zapadne Europe, ili, ako uključuju zemlje kao što je Hrvatska, dosta je teško biti odabran. No, programa koji nude sve pogodnosti za studij u zemljama istočne i jugoistočne Europe je malo. Zašto je to tako?  Je li razlog tome daljina SAD-a, visoki troškovi života u zapadnim zemljama Europe ili nešto treće?  Upravo zbog sveg navedenog, mnogi studenti iz drugih zemalja koji su u Hrvatskoj na razmjeni moraju sami financirati smještaj, školarinu ili život. A život u Zagrebu nije jeftin, kao ni školarine, a ni smještaj. Naime, inozemni studenti mogu biti smješteni u studentskom domu ili privatnom stanu - njihov izbor. Logično je da je njihov odabir  najčešće studentski dom. No, on za njih nije tako jeftin kao za hrvatske studente jer ga MZOŠ ne subvencionira. Tako je za njih mjesečna stanarina u domu od 600 do 650 kuna, što nije mali iznos za studente. Školarinu plaćaju prema svakom kolegiju koji upišu, a cijena kolegija varira od fakulteta do fakulteta, no kreće se oko 50 do 150 eura. Postoje naravno i studenti kojima je sve plaćeno i koji se sami dodatno financiraju samo ukoliko im mjesečna stipendija nije dovoljna.

Sličnosti i razlike obrazovnih sustava

Svaka zemlja ima svoj odgojno - obrazovni sustav koji je razlikuje od drugih zemalja diljem svijeta. Bolonjski proces je pokrenut kako bi smanjio sve veće razlike u obrazovnim sustavima europskih zemalja, no to još uvijek nije učinjeno, a pitanje je kada će se i učiniti. Tu se javlja problem za inozemne studente. Naime, njihovi fakulteti se razlikuju od hrvatskih, a za priznavanje odslušanog i položenog kolegija u Hrvatskoj (i inozemstvu općenito) potrebno je imati identičan ili vrlo sličan nastavni plan i program. Stoga je njihova dužnost, pri povratku u svoju zemlju, odnijeti na svoj fakultet syllabus hrvatskog fakulteta koji su pohađali, indeks u kojem su potpisi profesora i ocjena, i potvrdu profesora da su položili određeni kolegij. Ukoliko se syllabusi u potpunosti poklapaju (mogu postojati samo određene, ne tako bitne razlike), kolegij će se priznati. A to, prema iskustvima onih koji su bili na razmjeni studenata, vrlo često nije slučaj, bar ne za sve odslušane kolegije u inozemstvu. Tada se studenti nađu u nezavidnom položaju, u zaostatku. Moraju polagati razlike ispita, ponovno slušati  kolegije koje im nisu priznali itd. Stoga se postavlja pitanje, da li studiranje na razmjeni ima samo pozitivne strane ili ima i onih negativnih? Odgovor je, naravno, dvojak. Neki smatraju da je to najbolje što student može napraviti, dok drugi misle da je neisplativo jer donosi zaostatke pri povratku doma, a i velike troškove. Treba biti svjestan toga da svaka priča ima dvije strane medalje. Opće poznato je da je potrebno svakodnevno ulagati u ovakvu vrstu suradnje, unaprijediti njezine prednosti, a ukloniti nedostatke. Treba je učiniti maksimalno povoljnom za sve studente koji su zainteresirani, bili oni bogati ili siromašni.

 A, do tada, svatko tko razmišlja o odlasku u inozemstvo na jednogodišnji studij treba si postaviti pitanje - koji su njegovi ciljevi!? Da li mu je cilj otvoriti neka nova vrata, ući u novi svijet, upoznati ga, naučiti jezik, razviti svoje sposobnosti i vještine snalaženja, komuniciranja, pa makar to znači kasnije imati zaostatke. Ili mu je cilj samo što prije položiti sve kolegije, «pobjeći» sa fakulteta, početi odmah raditi pa sve te nove svjetove upoznati ako mu zatrebaju. Zaostaci se kada-tada riješe, a bogatstvo koje se ovakvim pothvatom dobije, pruža velike mogućnosti te obogaćuje i stvara preduvjete za uspješan budući život.

                                                                                                             Mihaela ŠIMIĆ