Ah, Uskrs. Najveći blagdan svih Bogohrvata i Kršćana. To inače u Bibliji označava pobjedu nad vragom i uskrsnuće od mrtvih. No, u današnjem svijetu to znači dan, tj. niz od nekoliko dana, u kojima se pomiču granice ljudske tolerancije prema hrani i piću. No, krenimo redom.

Cijela stvar počinje maškarama i fašnikom u kojem se budale maskiraju i tjeraju zimu. Dok se žene maskiraju u nešto što ni pod razno nisu: vile, djevice, anđeli, ljepotice i slično, Apoljoni se tada maskiraju u još veće pivopije nego što inače jesu. Prava jednostavnost na djelu.

Nakon maškara počinje 40-dnevna korizma. To je razdoblje u kojemu se svi veliki vjernici, a i neki malo manji, odreknu nečega, npr. alkohola, slatkiša, masne mesine... Zbog odricanja ljudi masovno postanu nervozni i bezvoljni te pritom dave sve oko sebe, otprilike koliko bi Farma, Operacija Trijumf, Big Brother i Hrvatska traži zvijezdu davile skupa da se prikazuju u istom tjednu. Krajem tog razdoblja dolazi veliki tjedan u kojem se zdušno nadoknađuje sve ono što se nije popilo i pojelo tokom ovih 40 dana.

Veliki tjedan počinje cvjetnicom, nedjeljom prije samog Uskrsa, danom na koji svaka žena ima ideju da mora poklanjat cvijeće i da mora nosit i mlatarit maslinovom grančicom kao da će postići time nešto osim podizanja želje u meni.

Cijela procedura Uskrsa počinje blagoslovom hrane rano ujutro, što naravno nije u skladu sa mojim nastojanjima da budem mamuran. Pogađate tko je glavni u inicijaciji da se mene digne iz kreveta mamurnog rano ujutro – mama. Ona se mora ići pokazati u selu, kvartu ili gdje već, i svima nabijati na nos što je sve ona pripremila i koliko košara hrane je ponijela. Zatim se moraju farbati jaja iz razloga jer je super kako smo ih obojali ove godine i nikad ih nismo obojali bolje. Mama, tetka, strina, baka, sestrična: ne davite me. Obojali ili ne obojali mi jaja, opet ćemo ih sve požderat.

            Zatim dolaze apsolutno svi daljnji rođaci i još malo šire obitelji. Ako oni ne dolaze, onda mi dolazimo njima. Zašto pobogu ja moram ići negdje lijevo iza Oroslavlja? Da vidim bratićevog malog zanovijetala koji je navodno sladak. Kak je on meni cakani? Buci buci bu bu. Ja sam i dalje sladak pa nikom ništa. Nakon što su se svi okupili kreće pravo žderanje i lokanje. Do tada je to bilo na rekreativnoj osnovi, malo kulena, špeka, kobasice, kruha i tako to. Tu dolazi neka prava mesina koje su se sve žene odrekle pa onda malo pretjeruju pa nakon toga jadikuju i idu na dijete do ljeta jer će izgledat debelo u onom tirkiznom badiću.

Još jedna stvar za kraj. Naime, navodno neki ZEC dijeli poklone za Uskrs. Nije zečica. To vam dovoljno govori da su i naši stari znali da začevi daju, a zečice primaju.